Svugdje na svijetu susrest ćeš brata Slovaka! Žalosni događaji u njegovoj domovini ne dopuštaju mu da ondje živi od rada ruku svojih, pa ga nesmiljena sudbina tjera diljem svijeta da si u znoju lica svoga služi svagdanji kruh. I stari i novi svijet vidješe ga, ali ni u starom ni u novom nema zemlje na koju nije stupila njegova noga – piše to u Viencu iz studenoga 1887. godine.

Nekoliko godina ranije (1881.), slovačko selo Josipovac, u srcu Đakovštine, utemeljio je veliki đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer. Smjestilo se to selo, danas s oko 800 duša, kako piše Andrija Šuljak, na sjeveru valovite Đakovštine, na početku prostrane ravni rijeke Vuke. Okružuju ga sela Punitovci sa sjevera, Jurjevac i Široko Polje s istoka, Tomašanci s juga te Gorjani sa zapada. U blizini su mu gradovi Osijek, udaljen 26 km sjeveroistočno, i Đakovo 13 km južno. Leži na cesti koja se preko Tomašanaca odvaja od regionalnog puta Đakovo – Osijek, te prolazeći kroz Josipovac, Punitovce, Jurjevac i Beketince ponovno izlazi na isti put prema Osijeku. Selo je položeno u smjeru sjever-jug, s dvije male bočne ulice i novim naseljem Drljak. Potpuno je spojeno s općinskim i župnim selom Punitovci.

Mirno, ušoreno selo Josipovac, ničim se ne razlikuje od ostalih uz njegovom okruženju. No, ipak, nerijetko, šetajući njegovim ulicama začut ćete onaj pravi, izvorni, slovački jezik, koji se i danas njeguje u tom selu. Kako i ne bi, kada u njemu gotovo u potpunosti žive isključivo Slovaci!

Njeguju Slovaci i izvorne običaje svoga kraja, koje prenose s generacije na generaciju. Jedni su od najomiljenijih sudionika folklorne smotre, Đakovačkih vezova, gdje svojim žustrim nastupom, plesom i pocikivanjem, ‘poberu’ redovito najveći pljesak.
NIŽU SE SURADNJE I PRIJATELJSTVA

No, ne ‘sjede’, da tako kažemo, Josipovčani samo kod kuće, nego rado putuju i sklapaju nova prijateljstva, a isto tako s radošću posjećuju ‘domaju’ iz koje su potekli.

Izaslanstvo Općine Punitovci, na čelu s načelnicom Jasnom Matković, boravilo je tako nedavno u dvodnevnom radnom posjetu Općini Nova Bistrica, na sjeveru Slovačke, 650 kilometara udaljenoj od Josipovca Punitovačkog, području iz kojega su 1881. po biskupu Strossmayeru naseljeni u današnji Josipovac prvi Slovaci s tog terena. Cilj posjeta bio je razmatranje nacrta Sporazuma o suradnji Općine Punitovci i Općine Nova Bistrica, kao i nacrta Povelje o prijateljstvu i suradnji dvaju općina u području kulture, gospodarstva, turizma, sporta, suradnji između škola, djece i mladeži, udruga građana, suradnji u izradi zajedničkih projekata.

Dosadašnja suradnja odvijala se između dvaju sela – Josipovca i Nove Bistrice, u okviru djelovanja Matice slovačke, DVD-a i nogometnih klubova. Želja ove dvije općine je proširiti i produbiti suradnju, posebice zato što u općini Punitovci živi i hrvatsko stanovništvo uz Slovake Josipovca i Jurjevca. Goste su dočekali načelnik Nove Bistrice Jozef Balačin, s vijećnicima i suradnicima, a druženje je proteklo u dobroj atmosferi.
JOSIPOVAČKI MEDVJEDI

Osim što su Josipovčani rado viđeni gosti u povorci Đakovačkih vezova, ništa manje nije atraktivno ni njihovo pojavljivanje u povorci Đakovačkih bušara, gdje nastupaju u svojoj tradicionalnoj masci. Josipovački medvjedi od slame i ‘ciganke’ koje ih prate i podižu s tla ako, ne daj Bože, padnu, jedne su od najatraktivnijih izvornih maski ne samo u istočnoj Slavoniji, nego i cijeloj RH. U Josipovcu Punitovačkom mještani kažu kako za njih znaju cijeli život, no kako su nastale, nitko nam nije znao objasniti.

– Ni mi ne znamo koliko je stara tradicija ove maske koju do sada nismo susreli nigdje u Hrvatskoj. Dakako, postoji i dalje način spremanja koristeći slamu, postoji i simbolika medvjeda u drugim slovačkim selima, ali ne kao kod nas. Oni imaju masku napravljenu od raznog krzna, platna ili nekog drugog materijala, što simbolički prikazuje medvjeda. I mi bismo rado doznali kako je nastala ova tradicija, od kako znamo za sebe ta maska postoji no nitko nam ne zna reći gdje je i kada ona nastala – kaže Zdenko Komar, dopredsjednik Matice slovačke Josipovac, te pojašnjava:

– Maska se sastoji od užadi i slame, dobro je da ta slama bude od zobi, zato jer je ona u ovo doba godine žuća i ljepša, dok je žitna slama tamnija. Zobna slama je duža pa kad se pravi užad lakše ju je omotati oko čovjeka. Maske inače zalaze u dvorišta kod ljudi u selu, a u kojem dvorištu, prema predaji, ostane više slame, to će godina za tu obitelj biti rodnija – pojašnjava Komar.

Inače selom povorka prolazi na pokladni utorak, kada završavaju pokladni dani.
LIKOVNJACI U ZAGREBU

Na inicijativu Hrvatske paneuropske unije i Matice slovačke Josipovac, u Zagrebu je nedavno otvorena izložba slika likovne grupe “Kontrast” iz Josipovca, a svi zainteresirani mogu je pogledati do 15. ožujka, o čemu je izvijestila i poznata slikarica iz tog kraja Anica Popović. Josipovačka likovna grupa “Kontrast” djeluje dvadeset godina i okuplja uvijek 15-ak članova, a redoviti su sudionici brojnih likovnih kolonija.

Akademik Mislav Ježić, počasni predsjednik HPEU-a, istakao je na otvaranju izložbe višegodišnju suradnju HPEU-a sa slovačkom nacionalnom manjinom preko Društva hrvatsko-slovačkog prijateljstva, a i svojih članova koji su Slovaci, te sa Maticom slovačkom Zagreb, kao i MS Josipovac u realizaciji ove izložbe.

Mirko Vavra, predsjednik Saveza Slovaka, nije krio zadovoljstvo što je i ovaj put bio prisutan na otvaranju izložbe likovne grupe koju rijetko može imati tako malo mjesto kao Josipovac, gdje se njeguju kultura i tradicija, a glavni nositelj u tome je Matica Slovačka.

Emil Robert Tanay, profesor, istaknuti likovni metodičar u Hrvatskoj i priznati pedagog u svijetu, već više od dvadeset godina prati likovno stvaralaštvo djece Josipovačke škole. Neki od njih su bili i njegovi studenti, a sada su i sami profesori i likovni umjetnici. Istakao je da su ovi mladi umjetnici pod vodstvom nastavnice Anice Popović još kao djeca osvojili brojne nagrade ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu.
KRONIČAR I NJEGOV ĐERAM

Općina Punitovci, kojoj pripada i Josipovac, ima svoje općinsko glasilo – Đeram, čiji je glavni novinar i urednik nadaleko poznati, danas umirovljeni prosvjetni djelatnik Mirko Knežević, koji više od dva desetljeća bez predaha prati sva događanja u tom kraju. Naglašavajući veliku ulogu načelnice Jasne Matković, Knežević zadovoljno konstatira kako njihovo glasilo redovito stiže u sve domove na tom području.

– Dani i mjeseci prolaze, prolaze događanja, Đeram ostaje sa zabilježenim zbivanjima i sa svime što je u njemu, što je dio naših ljudi, ostaje u svojoj raznolikosti. Mještani naše općine dio su Đerma. Mnogi čitaju Đeram, svatko nađe ono što ga zanima, Đeram nađe svoj put i u drugim sredinama, a čita se i preko interneta. Brojna su događanja i u kulturnom, sportskom, crkvenom, uopće u javnom i društvenom životu. Gdje se ljudi druže i rade, tu ima i događanja, dogodovština i zanimljivosti, a onda se ima i što zapisati. Evo, imamo i tri, odnosno četiri godišnje folklorne manifestacije, uspješan nogomet, dobre ribiče s tri uređena ribnjaka, dobre vatrogasce, udrugu žena, nadarene likovnjake i likovne kolonije, brojne nastupe naših KUD-ova, turnire, natjecanja, uređena sela, uspješnu školu, zabave, primjerne lovce, dobre članove Matice slovačke, radi se dobro u mjesnim odborima, dobar je rad Općinskog vijeća, imamo događanja u župi, radi se mnogo – opravdano se hvali Knežević, kojem upravo stupce u Đermu pune brojna događanja aktivnih Josipovčana.

Napuštajući mirni Jospovac, ušoren, upravo onako kako je to slučaj sa svim šokačkim selima u Đakovštini, ništa ne odaje da iza zavjesa proviruju potomci Slovaka koji su nekad davno kročili na ovo slavonsko tlo, ne zaboravljajući ni danas odakle su potekli.

Piše: Maja MUŠKIĆ